.................................................................................
Jednom rečju, poezija dvadeset prvog veka, i sredine do kraja dvadesetog veka, predstavlja onu poeziju za koju se može reći da je blagozvučna, ali bez kanona o stvaranju, ostavivši samim piscima da pokažu svoje eksperimentalne forme usađujući u njih stihove, ponekad i prozaične, ali dovoljno pesnički obrađene da mogu, možda, da izniknu u jednu celinu. Stvoriti nešto suštinski novo što bi imalo veće i šire domete ne samo u francuskoj poeziji, još nije sazrelo ili jednostavno još nije vreme za takva teoretisanja. Sadašnja francuska poezija ne može da okarakteriše nikakav pokret sem onaj koji je i bio u okviru nje same.
(iz predgovora)
Tanja Pajić, Zoran Petrović
|